„Ne znate li da kome dajete sebe za sluge u poslušnost,
sluge ste onoga koga slušate:
ili greha za smrt,
ili poslušnosti za pravednost“ (Rim. 6, 16).
Poslušanje je božanska ustanova. Nju je među ljude, potomke Adama i Eve, koji su prestupili zapovest Božiju i bili neposlušni po nagovoru zmije, ponovo doneo ovaploćeni Sin Božiji, Bogočovek Isus Hristos. On je bio poslušan Bogu Ocu do smrti, i to do sramne smrti na Krstu. Na Krstu je, dakle, na poslušanju Sina Božijeg rođena Crkva; poslušanje je On i ostavio Crkvi, kao svezu ljudi s Bogom i međusobno. Zato je poslušanje osnov, sveza zajednice Crkve; bez njega nema zajednice s Crkvom i Bogom, nema spasenja.
Suprotno poslušanju, neposlušanje ima poreklo od satane i njegovih palih anđela. Oni su bili neposlušni Bogu i otpali iz zajednice s Njim, i kao takvi bili nizvrgnuti sa nebeskih visina u zemaljsko podnebesje. Potom je satana nagovorio naše Praroditelje da ga slede u neposlušnosti, što su oni i učinili, i tako otpali iz zajednice s Bogom. U palu prirodu njihovog potomstva uselila se neposlušnost Bogu, kao posledica poslušnosti satani.
U crkvenoj jerarhiji posebna se poslušnost iskazuje episkopu, ikoni Hristovoj, ikoni Glave Crkve. Ko je poslušan episkopu, on je poslušan Crkvi, poslušan je samome Hristu i Presvetoj Trojici.
Međutim, i episkop mora biti poslušan Crkvi i Hristu. Njegova, kao i svih u Crkvi, poslušnost Crkvi i Hristu izražava se kroz poslušnost jevanđelskim i crkvenim zapovestima, dogmatima, kanonima i ustavima Crkve, odnosno Vaseljenskim i Pomesnim saborima na kojima su svešteni dogmati i kanoni Crkve doneseni i ozakonjeni. Prep. Teodor Studit kaže: „Episkopima nije data vlast da prestupaju bilo koje pravilo već i oni treba da slede naredbama, držeći se pređašnjeg“.
Dakle, poslušnost episkopu, ali u istini zapovesti, dogmata, kanona i ustava.
Ako episkop nije poslušan zapovestima, dogmatima i kanonima Crkve, on nije poslušan ni Hristu, i samim tim postaje sablazan onima koji bi hteli da preko poslušnosti njemu budu istovremeno poslušni zapovestima, dogmatima, kanonima i ustavima Crkve, tj. Hristu.
Zato je blažena i blagoslovena neposlušnost episkopima koji su neposlušni zapovestima, dogmatima, kanonima i ustavima Crkve, tj. Hristu, jer se preko te neposlušnosti dolazi do poslušnosti zapovestima, dogmatima, kanonima i ustavima Crkve, tj. Hristu, bez koje nema zajednice sa Crkvom i Hristom, nema spasenja.
Tako su i Sveti Apostoli bili neposlušni starešinama starozavetne Crkve, Sinedrionu, a bili poslušni Hristu, izrekavši čuvenu sveopštu istinu i pravilo: „Bogu se treba pokoravati više nego ljudima“ (Dap. 5, 29).
Prep. Teodro Studit piše: „Svaki onaj koji se suprotstavlja narušavanju Božijih ili crkvenih zapovesti, jeste ispovednik“.
Tako je i u mom slučaju: neposlušnošću Ep. Milutinu, koji je neposlušan dogmatima i kanonima Crkve, i samim tim neposlušan Crkvi i Hristu, iako grešan i nedostojan, ja se kao davljenik za slamku držim poslušnosti dogmatima i kanonima, jer zbog svoje grešnosti ne znam na koji bih drugi način bih mogao ostati u zajednici sa Crkvom i Hristom. Ep. Milutin se zbog neposlušnosti dogmatima i kanonima Crkve, zajedno sa svim episkopima SPC, predvođenim Patrijarhom, odvojio od nje, odvojio od Hrista, on je u raskolu sa Crkvom i Hristom. Zato ne želim da ga sledim putem satanske neposlušnosti Crkvi i Hristu, putem koji vodi u satanino carstvo večno neposlušnih. Naprotiv, želim da neposlušnošću njemu, a poslušnošću dogmatima i kanonima Crkve, budem u Carstvu Nebeskom, zajednici večno poslušnih sa krotkim i poslušnim Jagnjetom Božijim.
„Jer je plata za greh smrt, a dar Božiji je život večni u Hristu Isusu, Gospodu našem“ (Rim. 6, 23).
Arhimandrit dr Nikodim (Bogosavljević)
(+Video)