Gospod Isus Hristos nam je dao primer da možemo razobličavati druge samo u pitanjima vere i dvoličnosti. On je javno osuđivao sveštenike, književnike i fariseje (Mt. 15, 1-8; 20, 17-19; 23, 1-39), dok to nije činio sa bludnicima, izelicama i pijanicama, već im je nasamo govorio da više ne greše (Mk. 2, 1-12; Jn. 8, 1-11). Tako ni ja ne želim da razobličavam o. Marjana Kneževića za njegove lične slaobosti i grehe, koje, uzgred budi rečeno, niti znam, niti sam se za njih interesovao, već za njegove grehe uperene protiv ispovedanja pravoslavne vere.
O. Marjan je poznat kao revnitelj za molitvu i čuvanje pravoslavne vere. Vrši Tajnu Jeleosvećenja, čita molitve za izgon demona, za rađanje dece. Poznat je i po svojoj prozorljivosti, i sve to poštujem. Kada sam krenuo putem ispovedništva, objavljujući prekid pominjanja i opštenja sa Ep. Milutinom i Patr. Irinejom, išao sam nekoliko puta kod njega na razgovor, smatrajući ga za antiekumenistu. Ponudio sam da on učini isto, što nije prihvatio. Naravno da ga nisam osudio niti prezreo zbog toga, jer svako ima svoju meru i vreme.
Međutim, prva sumnja je rođena kada sam saznao da je jedno moje (bivše) duhovno čado reklo da mu je o. Marjan blagoslovio da ne ide više kod mene, jer sam mu ja, tobože, neposlušan, tj. nisam ispunio neki njegov blagoslov. Pošto mi o. Marjan ništa nije blagoslovio, postojale su dve mogućnosti: ili je lagao i klevetao o. Marjan, ili brat. Odbacio sam prvu mogućnost.
Međutim, uskoro sam saznao lično od drugog brata da mu o. Marjan nije blagoslovio da ide kod mene na službu, zato što mu, opet, nisam bio poslušan. Tada je bilo jasno da o. Marjan govori neistinu protiv mene i da brani ljudima da idu kod ispovednika na službu. Nedavno mi je to isto potvrdila jedna sestra iz Beograda, koja zna dva osobe kojima, takođe, o. Marjan nije dao blagoslov da dolaze kod mene. Vrhunac svega je bio kada je jednog slabog, dvojedušnog, toplohladnog i nepostojanog brata, koji je krenuo u ispovedništvo zajedno sa mnom, pa me je napustio, ispovedio i pomazao, kao što se pomazuju oni koji se u Crkvu vraćaju iz jeresi ili raskola. Očito, o. Marjan smatra da sam ja u raskolu.
Prema tome, pošto govori neistine o meni o. Marjan je klevetnik. Diavolos na grčkom znači upravo klevetnik.
O. Marjan je licemer zato što meni nikada nije otvoreno rekao šta misli, već je dvoličio i pretvarao se. Meni je rekao da ima poverenje u moje tumačenje kanona, a smatrao je od početka da sam u raskolu. Time me i kleveće, jer u raskolu nisam ja, već on, zajedno sa Ep. Milutinom koga pominje, koji se zbog jeresi odvojio od Crkve.
„Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što dajete desetak od metvice i od kopra i od kima, a ostaviste što je pretežnije u Zakonu: pravdu i milost i veru; a ovo je trebalo činiti i ono ne ostavljati“; „Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što ste kao okrečeni grobovi, koji spolja izgledaju lepi, a unutra su puni kostiju mrtvačkih i svake nečistote. Tako i vi: spolja se pokazujete ljudima pravedni, a iznutra ste puni licemerja i bezakonja“ (Mt. 23, 23; 27-28).
Pošto ne daje blagoslov ljudima na službu kod mene, on ne samo što nije ispovednik, već je otvoreni antiispovednik. Time pada pod osudu reči Gospodnje: „Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što zatvarate Carstvo nebesko pred ljudima; jer vi ne ulazite, niti puštate da uđu oni koji bi hteli“ (Mt. 23, 13).
Razobličavam o. Marjana radi Hrista i Njegove istine, zatim da bih opravdao ispovednički put kojim hodimo ja i moja verna čada, i zbog ljudi koji idu kod oca, a kojima on širi neistine.
Arhimandrit dr Nikodim (Bogosavljević)