Posle vučijeg sabora na Kritu ništa ne može biti više isto.
Svojevremno sam čuo na Svetoj Gori od uglednih svetogoraca da je linija pominjanja Patr. Vartolomeja pričešćivanje sa papistima, bez prethodnog njihovog primanja u Pravoslavnu Crkvu kroz pokajanje. Isto ovo se i danas priča na Svetoj Gori. To, međutim, nije svetootačka „linija“ prekida pominjanja i opštenja. Tokom čitave istorije Crkve ta linija je bila jeres: čim bi, naime, neko od patrijaraha, mitropolita ili episkopa počinjao da propoveda jeres Sveti Oci bi prekidali opštenje s njima. Tako su radili Sv. Atanasije Veliki, Sv. Vasilije Veliki, Sv. Kirilo Aleksandrijski, Prep. Maksim Ispovednik, Prep. Teodor Studit, Sv. Grigorije Palama, Sv. Marko Efeski, sve do brojnih novosveštenomučenika koji su prekratili opštenje sa mitr. Sergijom (Stragorodskim), zbog jeresi odstupništva, koja je po njemu dobila ime sergijanizam.
Trebalo je, dakle, da Sveta Gora prekine pominjanje Patr. Vartolomeja mnogo pre vučijeg Kritskog sabora zbog njegove otvorene propovedi jeresi ekumenizma, koja je osuđena na Svepravoslavnoj konferenciji 1948. g., zatim od ASabora RZPC 1998. g., od ASabora Gruzijske PC 1998. g., od Sabora episkopa, sveštenika, sveštenomonaha, monaha i mirjana u Grčkoj 2009. g. (Ispovedanje vere protiv ekumenizma), od brojnih savremenih svetitelja kao što su Sv. Serafim (Soboljev), Sv. Nikolaj Srbski, Prep. Justin (Popović), Prep. Pajsije (Svetogorac), Prep. Gavrilo Gruzin i dr.
Međutim, Sveta Gora, tvrđava i svetionik pravoslavlja, nije krenula ispovedničkim putem.
Ako se pre vučijeg lžesabora na Kritu i moglo naći razumevanja i opravdanja za neispovedništvo Svete Gore, posle njega za tako nešto više nema mesta. Zbog malodušnosti i kompromiserstva, mlakosti i neispovedništva, Sveta Gora je u velikom padu.
Veliki pad Svete Gore je postao još veći nakon pada jeretika Patr. Vartolomeja u raskol, nekanonskim upadanjem na kanonsku teritoriju RPC, i proglašavanjem raskolnika za tobožnju Crkvu. Sveta Gora ćuti, a ćutanjem se izdaje Bog, prema nelažnom svedočanstvu Sv. Grigorija Bogoslova.
Međutim, pošto u pitanjima dogmata i kanona vere nema neutralnog položaja, pominjanjem jeretika i raskolnika Patr. Vartolomeja i sama Sveta Gora, tj. bratstva njenih 20 manastira i brojenih kelija, osim nekoliko izuzetaka među keliotima, postaju saučesnici njegovih jeresi i raskola. Tako da je pad Svete Gore po težini ravan padu 10 Pomesnih Crkava koji su primili kritske jeretičke jeresi.
Svetionik je prestao da svetli, truba je prestala da trubi… Oganj se pretvorio u dim sirovog i vlažnog granja…
Veliki pad Svete Gore je veliki znak apostasije poslednjih vremena…
„Znam dela tvoja, da nisi ni studen ni vruć. O, da si studen ili vruć! Tako, pošto si mlak, i nisi ni studen ni vruć, izbljuvaću te iz usta svojih. Jer govoriš: Bogat sam, i obogatio sam se, i ništa mi ne treba; a ne znaš da si nesrećan, i jadan, i siromašan, i slep, i nag. Savetujem ti da kupiš od mene zlata ognjem žeženoga, da se obogatiš; i bele haljine, da se obučeš, te da se ne pokaže sramota golotinje tvoje; i masti da pomažeš oči svoje, da vidiš. Ja one koje ljubim karam i popravljam; zato revnuj, i pokaj se. Evo stojim na vratima i kucam; ako ko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večeraću s njim, i on sa mnom. Onome koji pobedi daću da sedi sa mnom na prestolu mome, kao i ja što pobedih i sedoh sa Ocem mojim na prestolu njegovom. Ko ima uho neka čuje šta Duh govori Crkvama“ (Otkr. 3, 15-22).
Arhim. dr Nikodim (Bogosavljević)
(+Video)