PREDGOVOR
“„Ne dajte se zavesti različitim i tuđim učenjima“ (Jev. 13, 9).
Tokom čitave istorije Pravoslavne crkve bogoslovlje ima poseban smisao i ulogu. Sa ovaploćenjem Boga Slova ono dobija punoću otkrivenja i sa Njime svoj sadržaj i metod. Bogočovek Isus Hristos Sobom objavljuje Oca i Duha Svetoga, kao i zaboravljenu istinu o čoveku i čitavoj tvari. Iskupivši, oslobodivši i iscelivši čoveka, Bogočovek Isus Hristos, na dan Pedesetnice, Duhom Svetim ustanovljava Crkvu, kao živi Bogočovečanski organizam, čija je On glava, a udovi Njegovog Tela svi oni koji poveruju u Njega, rode se od Boga Oca u utrobi Crkve, i u njoj zadobijaju večni život kroz slavljanje Svete Trojice i sjedinjenje s Njom hranjenjem hranom besmrtnosti – Telom i Krvlju Njegovom.
Na praznik Pedesetnice Apostolima su otkrivene sve tajne o Bogu, čoveku i čitavoj tvari, onoliko koliko je čoveku potrebno i dovoljno da zna u ovom veku.
Od tog dana Apostoli zidaju Crkvu u čitavoj vaseljeni upravo na učenju koje je dobijeno neposredno iz usta Hristovih i dopunjeno otkrivenjem Svetoga Duha, i zapisano potom od njih. Ta vera u tajnu večnog života čitave tvari, čoveka pre svih i svega, u Svetoj Trojici, zadobijenog Domostrojem Bogočoveka Isusa Hrista i sticanog u Crkvi, i jeste sadržaj pravoslavnog bogoslovlja. A metod bogoslovlja je trojedan: vera, otkrivenje i predanje: vera, poverenje i vernost Bogu; istina je otkrivena i predata od Boga Istine i preda(va)njem istine vere i pobožnosti sa pokolenja na pokolenje: jedna vera, jedna istina, jedan put…
Jedna istina vere se od dana Pedesetnice čuva u Crkvi, i bogoslovlje je čuva, bdi nad njom, objavljuje je i predaje. Sve je tada otkriveno i Bog više ništa ne otkriva; zato nema razvoja bogoslovlja niti razvoja dogmata; jedna istina vere se iznova objavljuje i propoveda; ne na nov način, već iznova. Zato je istinita i prava vera ona koja je saglasna sa verom Svetih Apostola i Svetih Otaca; a potvrda iste vere je istovetnost naše propovedi i našeg bogoslovlja sa propoveđu i bogoslovljem Svetog Pisma, Svetih Proroka, Svetih Apostola i Svetih Otaca.
Bogoslovlje, dakle, već dve hiljade godina bdi da se u Crkvi ne objavljuje i propoveda drugačije učenje od učenja Svetog Pisma, Proroka, Apostola i Svetih Otaca. Kriterujem za istinitost učenja je otuda jednostan: ono mora biti saglasno sa učenjem Svetog Pisma i svetootačkim bogoslovljem: „Jedno telo, jedan Duh, kao što ste i pozvani u jednu nadu zvanja svoga; Jedan Gospod, jedna vera, jedno krštenje, Jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, kroza sve, i u svima nama“ (Ef. 4, 4-6).
Sv. Ap. Pavle zapoveda svom učeniku: „O Timoteje, sačuvaj poveren ti zalog“ (1. Tim. 6, 20). „Sačuvaj predato ti predanje, koje su dobio od svoga učitelja, kao što sam ja dobio od svoga Učitelja“.
Na drugom mestu Ap. Pavle upozorava: „Ako vam ko propoveda Evanđelje drukčije nego što primiste, neka bude anatema“ (Gal. 1, 8). A Solunjane savetuje: „Tako dakle, braćo, stojte čvrsto i držite predanja, kojima ste naučeni, bilo našom rečju, bilo poslanicom“ (2. Sol. 2, 15). Sv. Ap. Pavle je bio učitelj propovedajući i podražavajući svog Učitelja.
Čuvar i prenosilac Predanja u našem rodu, u ove naše dane, bio je i ostao Sv. Justin Popović, profesor dogmatike na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu.
O rečima upozorenja Sv. Ap. Pavla Galaćanima, Sv. Justin govori: „Kako bih se onda usudio da izvrćem Evanđelje Spasovo? Ta to je jedina Večna Istina, jedina Večna Pravda, jedina Večna Ljubav, jedini Večni Život, jedina Večna Svevrednost u svima čovečanskim i anđelskim svetovima. Stoga: ‘proklet da bude’ i apostol, i anđeo s neba, i svaki čovek, i svaki stvor, koji ‘drukčije javi Evanđelje nego što vam ga mi javismo’.
Nema blagoslova rodu ljudskom sem u Evanđelju Hristovom. Izvan njega, i bez njega, sve samo prokletstvo do prokletstva. Jer bez Evanđelja Hristova: prokletstvo je ne samo greh, smrt, i đavo, već i ceo ovaj svet je prokletstvo, i sve u njemu: život, čovek, sva bića i sve stvari, jer se sve guši u smrti, u satanizmu, u đavolizmu: sve neprestano umire u beskonačnim i besmrtnim mukama. Jedino, jedino, jedino u Hristu i kroz Hrista Bog i Otac Nebesni ‘blagoslovio nas je svakim blagoslovom duhovnim’ (Ef. 1,3), i skinuo prokletstvo sa prirode ljudske (sr. Gal. 3,13)“.
O rečima, pak, Sv. Ap. Pavla Solunjanima, Sv. Justin besedi: „Tu čovek ništa ne stvara, niti može stvarati Večnu Istinu, Večnu Pravdu, Večnu Ljubav, Večni Život, već sve to može usvajati, primati, u svoje pretvarati; sve se to u Gospodu Hristu i u Crkvi Njegovoj daje njemu blagodaću Duha Svetog, daje i predaje. Tu se od čoveka traži jedno: da ta predanja primi i po njima živi. A prima ih, kako? Verom, koja ga uvodi u Crkvu, i pomoću svetih tajni i svetih vrlina vodi kroz novi blagodatni život u Duhu Svetom…
U Bogočovečanskom telu Hristovom, Crkvi, predanje je živa blagodatna sila, novi život. Ta živa blagodatna sila, taj novi život svakom vernom predaje se Duhom Svetim kroz svete tajne. Najpre, kroz svetu tajnu krštenja: ta blagodatna sila ulazi sva u biće hrišćanina, i očišćuje ga, i spasava ga od svakoga greha, od svake smrti, od svakoga đavola.
Potom, ta blagodatna sveta sila raste u hrišćaninu i množi se po meri njegove vere i njegovog truda. Raste i kroz druge svete tajne: sveto pričešće, svetu ispovest, sveto maslo, i ostale. Ta sveta blagodatna sila grana se i cveta u duši kroz raznovrsne svete vrline: od nje je – jaka blagodatna vera, od nje – jaka blagodatna ljubav, od nje – jaka blagodatna molitva, od nje – jaka blagodatna smirenost, blagodatna krotost, od nje – jako blagodatno trpljenje, jak blagodatni post; od nje je svaka blagodatna moć koja čuva čoveka od greha, i spasava ga kada padne u kakav greh, i osigurava mu sigurno i istrajno hođenje putem spasenja, i daje mu snage da radosno i svesrdno izvršuje zapovesti evanđelske, da živi po Evanđelju, da u sebi izrađuje i izgrađuje idealnog čoveka, po obličju Onoga koji ga je sazdao, da bi rastući rastom Božjim porastao u čoveka savršena, u meri rasta visine Hristove (sr. Kol. 3,10; Ef. 4,13). Da, hrišćani čvrsto stoje i drže sveta predanja, kada žive u svetim vrlinama, crpući za njih snage i sile iz svetih tajni Crkve Hristove“ .
Sv. Justin Srbski se Hristovim Jevanđeljem osveštao i objavio kao njegov nelažni čuvar, propovednik i prenosilac. On je bio i zauvek ostao istiniti i večni čuvar i baštinik Predanja. „Pitanje Predanja je pitanje života i smrti, večnog života ili večne smrti, za svakog člana Crkve Božije.
Pitanje o Predanju imalo je oduvek za Crkvu ogroman značaj, zato što se i apostolat njen u svetu, a time i samo njeno postojanje, nalazi u neposrednoj zavisnosti od njenog odnosa prema Predanju. Ono je i danas, može biti, važnije od svakog drugog pitanja, danas kada smo voljno ili nevoljno zapali u razna bespuća različitih savremenih pokreta: ekumenizma, humanizma, jalovih dijaloga i drugih društvenih bolesti savremene nam epohe, na koju bi se savršeno mogle primeniti reči svetog Vasilija Velikog da se se u njoj ‘sve granice Otaca pomerile; svi temelji i tvrđave dogmata poljuljale’“ .
Ova knjiga se bavi istraživanjem kakvi su čuvari i predavači Predanja nalednici Sv. Justina Popovića, na najvažnijoj učiteljskoj katedri Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta, katedri koja se bavi čuvanjem i predavanjem pravoslavnog dogmatskog predanja. Pri tom ćemo imati na umu navedeno upozorenje Sv. Ap. Pavla, kao i ovo Sv. Grigorija Palame: „Bežimo stoga od onih koji ne prihvataju svetootačka tumačenja, nego pokušavaju da sami od sebe uvedu nešto suprotno. Pretvarajući se da poštuju reči Svetog Pisma zapravo odbacuju njihovo blagočestivo poimanje. Da, bežimo od njih više nego od zmije, jer zmija, kada okusi telo, predaje smrti ono što je prolazno, odvojivši besmrtnu dušu; a oni (jeretici), zubima dohvataju samu dušu i odvajaju je od Boga, u čemu se i sastoji večna smrt besmrtne duše. Dakle, svom snagom bežimo od takvih ljudi, i priteknimo onima koji savetuju ono što je pobožno i spasonosno, jer je saglasno Otačkim predanjima“ .
Treba, dakle, da vidimo da li se na nasledicima Sv. Justina ostvaruju Hristove reči: „Na Mojsejevu stolicu sedoše književnici i fariseji… I vole začelja na gozbama i prva mesta po sinagogama. I da im se klanja po trgovima, i da ih ljudi zovu: učitelju!“ (Mt. 23, 2, 6-7).
Časni post 2017.
Arhim. dr. Nikodim (Bogosavljević)
Man. Golubac
Dimenzije: 24cm X 17cm
Korice: meke.
Masa knjige: 800gr
Pismo: Ćirilica
Cena knjige: 600 dinara + poštarina
Kupovina knjiga
Forma za kupovanje knjiga preko sajta